U ovoj epizodi na njenom početku miješaju se srpsko divljanje i veselje u zadnjim danima prije okupacije i pada Vukovara i svečano postrojavanje povodom obilježavanja 15. godine osnivanja 204. vukovarske brigade održano 25.9 2006. u Vukovaru. Tu je više od 20 minuta dosad neviđene arhive koja prikazuje zadnje dane prije okupacije i samu okupaciju Vukovara. Na polovini epizode u tenkovskom hangaru u Gašincima okupila se većina preživjelih branitelja Trpinjske ceste da pogleda u cijelosti amaterski snimljenu kazetu koja prikazuje branitelje Trpinjske ceste na dan 18. 9. 1991., mnoštvo uništenih tenkova za čije su uništenje zaslužni upravo branitelji s Trpinjske ceste. Oni i komentiraju tu arhivsku snimku. U ovoj epizodi glavni akteri su uz branitelje na arhivskim snimkama i Tomislav Jakovljević, Ante Jurić, Marko Babić, Josip Kulaš, Boško Vukušić, Ivica Kuća, Milan Budimir, Damir Ninčević.
Ova epizoda je o Marku Babiću, koji je sam uništio 14 neprijateljskih tenkova, najviše od svih branitelja u obrani Vukovara. U detalje je opisan način na koji su tenkovi uništeni, metode kojima su se Marko i njegovi suborci služili da bi došli u poziciju da unište tenk. Analizira se i kronološki tijek i način ratovanja na slavnoj Trpinjskoj cesti. Ljudi prikazani u ovoj epizodi promijenili su doktrinu ratovanja istoka i zapada. Poslije Trpinjske ceste tenk više nije imao jednaku ulogu u ratu kao prije. Glavni akteri ove epizode su Marko Babić, Iva Leutar, Stipe Majić-Pipe, Mirko Brekalo, Zoran Janković, Ivan Mlinarić, Marko Petrovecky.
Trpinjsku cestu branili su ljudi raznih profila. Bilo je tu poljoprivrednika, radnika, glazbenika, srednjoškolaca, ljudi svih profila koji su bili spremni braniti svoj dom, a upravo takvi ljudi u ratu tvorili su dva najelitnija odreda branitelja Vukovara – Žute mrave i Pustinjske štakore. Ove za protuoklopnu borbu specijalizirane postrojbe izvršavale su borbene zadaće na koje se gotovo nitko drugi nije usudio ići, odlazili su u akcije i kada se većina drugih zbog granatiranja nije usuđivala izaći iz podruma. Žuti mravi i Pustinjski štakori zajedno s Turbo vodom zaslužni su za veliki broj mrtvih neprijateljskih vojnika na vukovarskom bojištu, a slijedom toga i za dugotrajnost otpora hrvatskih branitelja Vukovara. O njima se do danas gotovo ništa ne zna. Ova epizoda govori o njima i njihovim bitkama protiv srpskih agresora. Nažalost, ovo je epizoda u kojoj se priča uglavnom o mrtvim, jer velika većina ljudi iz ove epizode nije preživjela okupaciju Vukovara.
Turbo vod bio je slan na najdelikatnije i najopasnije zadatke u obrani Vukovara i vod koji je išao na ispomoć svim drugim dijelovima obrane Vukovara. Prosjek godina u Turbo vodu bio je 20 godina. Oformio ga je i predvodio Blago Zadro. Specijalnost ovog voda, osim uništavanja tenkova, bila su tzv. “čišćenja”, operacije u kojima se išlo po kućama i borilo prsa u prsa. Zanimljivost ove epizode je priča Nevenka Mauzera, pripadnika Turbo voda, koji je preživio streljanje nakon okupacije te se sa svoja četiri suborca 22. 11. 1991 probio na teritorij pod hrvatskom kontrolom. U Turbo vodu glavni akteri su Miro Radmanović, Tomo Jakovljević, Nevenko Mauzer…
Epizoda se zove po dijelu Borova naselja koji je isturen na jugozapadu te je ključan za komunikaciju prema Vinkovcima. Mala grupa ljudi branila je ovaj izuzetno važan položaj i to do samog pada grada. Glavni junak na Buđaku bio je Zdenko Horvat kojemu su četnici danima mučili i na kraju ubili brata na samo pedeset metara od njegova položaja. Nije im ostao dužan. Uništio je 10 tenkova i 1 transporter te gotovo sam zaustavio veliki proboj četnika u Vukovar preko Bobotskog kanala. Na Budžaku su djelovali i “Bikovi”. “Bikovi” su imali četiri haubice 155 mm, od toga jednu neispravnu i četiristo granata, od kojih je samo pola imalo bojno punjenje. Osim toga sve što su imali bili su minobacači 82 i 120 mm. Neprijatelju ni danas nije jasno kako im je tako malo granata nanijelo tolike gubitke. “Bikove” je vodio Zvonko Milas. U ovoj epizodi vidjet ćete i Marka Cvitkovića, Milana Žanko, Branka Čulića…
Dom tehnike je uz Banijsku najistureniji položaj prema Borovo selu odnosno Srbiji. Njegovim padom bio bi ugrožen vodovod grada Vukovara, što bi značilo katastrofu za obranu Borova Naselja i cijelog Vukovara jer bi njegov pad ugrozio ne samo opskrbu vodom nego i sklonište “Obućaru” s 3 000 civila, a i Borovo Komerc koji je služio kao pomoćna bolnica. Jedan od najžešćih napada vođen je pod zapovjedništvom Arkana, zloglasnog srpskog ratnog zločinca. U ovoj epizodi također se govori i o pokolju policajaca u Borovo selu. Tu je sve počelo. Pretpostavljalo se da će to biti samo rutinska akcija u kojoj će uz malo pokazivanja snage osloboditi svoja dva zatočena pripadnika policije zarobljena od strane četnika. Tamo ih je dočekala klasična “sačekuša” – četnici iz Borovo Sela, četnici iz Srbije, rumunjski plaćenici, šešeljevci, beli orlovi. Spasila ih je sreća i vlastita sposobnost, no nisu svi imali sreće. Glavni junaci ove epizode su Marko Filković, Ivo Komšić, Zdravko Mamić, Ivica Mikola…
Epizoda se bavi obranom Banijske ulice, položaja Borova naselja na sjeveroistoku uz Dunav. 25. 8. 1991. u napadu koji je trebao slomiti obranu Borovo naselja. Borci s Banijske zaustavili su neprijateljski napad nanijevši srpskome neprijatelju gubitke od kojih se nije oporavio sve do početka listopada 1991. Vlatko Voloder, Miro Josić, koji je to ljeto trebao potpisati profesionalni ugovor s nogometnim klubom Zagreb, ali nije htio napustiti svoj napadnuti grad, njegov brat Tomislav Josić i njihovi suborci su na Banijskoj i okolnim ulicama borbom prsa u prsa odbacivali neprijateljske napade do same okupacije. Ove položaje branio je veliki broj Varaždinaca i Čakovčana zajedno s ljudima iz svih dijelova Hrvatske. Nevjerojatna domišljatost, lukavstvo i sloga ljudi iz svih dijelova Hrvatske, pomoću kojih je ovaj položaj branjen do samog dana okupacije, opisana je u ovoj epizodi. Mnogi od ovih ljudi završili su u logorima po Srbiji, no i to je većina uspjela preživjeti.
Slavonska i Hercegovačka su najistureniji položaji prema Orlovači i Trpinji, odakle je nadirala glavnina neprijateljskih snaga. Slavonska i Hercegovačka bile su ulice na kojima su se spajali naši i četnički položaji. Iz Hercegovačke ulice uništen je veliki broj tenkova koji je išao na Trpinjsku cestu. Ovdje su se sinovi pravoslavnog popa, koji su dragovoljno došli iz Zagreba, borili za Hrvatsku. Upoznat ćete junake Slavonske i Hercegovačke ulice: Mirko Brekalo stariji, Nenad Gagić, Ivan Kapular, Ivica Lukić, Dragan Luketić, Ivica Habajec.
Vlatko Voloder, Miro i Tomislav Josić i nekolicina njihovih prijatelja u roku od par dana odolijevali su napadima više od 500 neprijateljskih vojnika. Ishod je bio nevjerojatan, oni su pobijedili. Rat za Vukovar službeno je završen 18. 11. 1991. a 19. 11. 1991. u dijelu Vukovara popularno nazvanom Peyton vodila se jedna od najkrvavijih bitaka. Četiri čovjeka su se borila s cijelom vojskom. Na kraju su se predali nakon što su dobili bitku jer Miro Josić nije htio ostaviti curu, a Vlatko Voloder ranjenog brat te nisu otišli u proboj. Ovo je također priča kako su preživjeli logore i osude na smrt na sudu u Beogradu. Spada u vjerovali ili ne.
Skromne i obične ljude koji postanu legende teško je opisati upravo zbog njihove “običnosti”. Ipak sa sljedećom rečenicom ćemo pokušati. Bio je zapovjednik obrane Borova naselja, a uvijek je u sve najopasnije akcije išao prvi i jedini čovjek kojemu je Marko Babić, uništavač 14 JNA tenkova, priznavao da je bio hrabriji od njega. Ova epizoda govori o Blagi Zadri i njegovom utjecaju na vukovarske branitelje.
Prvih mjesec dana rata u Vukovaru, odnosno na Sajmištu, uvelike je odredilo daljnji tijek borbi. Malobrojni branitelji Sajmišta uz velike žrtve branili su proboj neprijateljskih snaga u samo srce grada. Veliku uloga, uz naravno domaće stanovništvo, u obrani Sajmišta tih prvih dana imali su pripadnici Zbora narodne garde, popularno zvanih Zenge. Heroji ove epizode su Ivica Arbanas, Ivan Anđelić, Pero Perić, Vlado Jularić, Marko Karaula, Nikica Burić- Samoborac, Petar Janjić, Željko Mihaljević, Siniša Mataija–Rambo, Krešimir Čutura, Slavko Jurić …
Događaji 2. 10. 1991 spadaju u najkrvavije dane vukovarske borbe. Na taj dan neprijateljske snage pokušale su veliki pješaĉko tenkovski proboj u središte grada koji je odbijen uz veliko herojstvo branitelja tijekom borbi cijelog dana. Borbe su se vodile na svim punktovima na Sajmištu osobito oko Kuginog groblja i tzv. punkta kod „Krune mesara“. Heroji ove epizode su Ivica Fabijanić, Alojzije Janjić, Branko Višnjić, Damir Laljek, Ivan Anđelić Zvonko Horvatić, Krešimir Ĉutura, Vladimir Gordoš, Žarko Pavletić, Željko Mihaljević, Stipo Šeremet, Slavko Jurić…
Obrana najisturenijih dijelova Vukovara prema Bogdanovcima i Petrovoj Gori odnijela je velike ljudske žrtve i na tom dijelu bojišnice bio je i najveći pokolj civilnog stanovništva nakon pada Vukovara. Premda su ti punktovi bili izuzetno zahtjevni za obranu uz nadljudski otpor branitelja održali su se do samog kraja, do 18. 11. 1991. Heroji ove epizode su Dražen Čović, Ante Katić, Franjo Kiralj, Zoran Prce, Željko Krajinović, Tomislav Skrbin, Gabrijel Baškaj, Drago Adžaga, Josip Bjelobrajdić, Zdravko Radić, Marin Ivanković, Branko Kević, Zvonimir Kološaj-Roda…
Bez priče o HOS-u nemoguće je ispričati priču o Sajmištu i Vukovaru. Branitelji HOS-a spadaju u najveće heroje Vukovara i Domovinskog rata. Bilo kakva rečenica ili epitet o njima neće dovoljno opisati njihovu hrabrost i koliko su dali Vukovaru i Hrvatskoj. Heroji ove epizode su Zvonko Ćurković, Igor Široki, Damir Markuš-Kutina, Davor Purulić, Željko Soldo, Nikica Burić-Samoborac, Stjepan Antolić, Viktorin Jurić-Paša, Tihomir Iveta-Piđo, Jure Mijatović, Zdravko Bezuh, Ivan Krajinović, Jadranko Anić-Antić, Ivan Brdar, Rudolf Vuković-Senzen, Mladen Amstrong-Grof …
Obrana Vatrogasnog doma jedan je od ključnih događaja koji su pridonijeli održavanju obrane Sajmišta. Borbe za Vatrogasni dom tipične su za vrstu rata koji se vodio na Sajmištu – krvav, nepredvidljiv i nevjerojatan. Heroji ove epizode su Nikica Burić-Samoborac, Viktorin Jurić-Paša, Siniša Mataija-Rambo, Josip Abel, Nino Potlimbrzović, Violeta Antolić, Mario Cigrovski, Damir Markuš-Kutina, Ohran Merić, Josip Đukić, Berislav Babić…
Ova epizoda govori o posljednjim danima obrane Sajmišta i o prodoru elitnih srpskih postrojba kroz ulicu 1. maja i izlasku na Milovo brdo i Drvenu pijacu koja je zbog svog strateškog položaja imala presudnu ulogu u obrani starog dijela Vukovara. Nevjerojatan je podatak da je ovaj položaj branilo tek 50-ak ljudi naspram više od nekoliko tisuća neprijateljskih vojnika. O herojskom otporu pričaju, podsjećajući i na hrvatskog dragovoljca francuskog podrijetla Jean Michela Nicolliera, ubijenog na Ovčari, Nikica Burić- amoborac, Ivan Anđelić-Doktor, Zvone Ćurković, Damir Markuš-Kutina, Igor Široki, Violeta Antolić, Zvonko Mažar, Drago Adžaga, Josip Belobrajdić, Stjepan Antolić-Tonči, Davor Purulić.
Kako je rekao jedan stari čovjek iz Bogdanovaca „…da nisu došli HOS-ovci Bogdanovci bi pali već 2. 10…“. HOS-ovaca u Bogdanovcima je bilo 14, ali napravili su herojska dijela kojima se malo koja vojska u povijesti ratovanja može podičiti. Heroji ove epizode su Damir Radnić, Ivica Jurčan, Zvone Ćurković, Stjepan Antolić-Tonči, Žarko Manjkas-Crvenkapa, Zdravko Špalj-Papundek, Zoran Antunović, Nikola Bogojević-Niger, Ramo Hrbatović, Zoran Milas, Dražen Đurović.
Rijetko se ističe u obrani Vukovara uloga logistike - izrada i popravak oružja, održavanja vodovoda, struje, briga o civilima. Logistika bila je od ključne važnosti za dugotrajnost obrane Vukovara. Na koji način i kojim sredstvima je ta logistika pomagala u obrani pričaju Stanislav Kotvica, Lavoslav Bosanac, Željko Sabo, Pero Mlinarić, Franjo Dujaković, Srećko Vilghofer, Vlado Maul, Ivan Mravak, Ivica Mikula, Zvonimir Petrić, …
Sezonu otvara epizoda Bogdanovci koja priča priču obrane malenog mjesta na samome ulazu u Vukovar. Jedan od protagonista epizode, ratni zapovijednik Bogdanovaca, Ivan Matković Lasta uvodi gledatelje u svoj atelje u kojem svakodnevno stvara i pretvara svoja teška ratna sjećanja u umjetnička djela ovjekovječena u drvorezima i drvenim statuama. Matković se prisjeća bolne povijesti Bogdanovaca koji su još za vrijeme drugoga svjetskog rata doživjeli nepravdu i stradanja civilnog stanovništva. Prisjeća se i početka rata u Bogdanovcima, organiziranja prve obrane i dobavljanja prvih pušaka iz Đakova. Nadalje, Vinko Žanić Gogo, jedan od zapovjednika prisjeća se prvih tenkovskih napada i neopisivog straha koji su imali borci pri prvim susretima sa „čeličnim zvijerima“, na koje su unatoč slabog naoružanja jurišali pod cijenu vlastitih života. Njegova priča opisuje podvige protiv neprijateljske vojne sile i ratne tehnike u obrani tog malog mjesta, te anegdote poput one u kojoj su branitelji pod njegovim zapovjedništvom osposobljavali top u koji su četnici sakrili bombu, nebi li ona uništila onoga koji top pokuša upotrijebiti; ili pak one u kojoj su u uništenom transporteru naši dečki pronašli audio-video tehnike pokradene od pola sela. Također, on spominje imena i sudbine kako onih koji su i danas živi, tako i onih kojih više nema. Predrag Jaružanin sa svojim suborcima govori o početku rata, teškim žrtvama i gubitcima koje su im nanijele neprijateljske kasetne bombe ali i uspješna obrana i odolijevanje neprijatelju. Tragična je i priča o pogibiji zapovjednika Dominka Ceranca koji je poginuo već prvi dan obrane mjesta. U epizodi se pojavljuje i borac Mladen Kozadić koji je sa svojim malenim vodom danima branio i odolijevao žestokim napadima iz smjera Srbije, te u jednom trenutku sa svojim dečkima uništio čak 45 tenkova. Tu se spominju i zanimljive i pomalo bizarne anegdote o četničkim provokacijama sa puštanjem propagandne muzike poput „Marša na Drinu“ na zvučnike i rea
Epizodu otvaraju humanitarci Andro, Lasta i Krizmanić koji opisuju položaj i važnost kukuruznog puta za obranu Vukovara. Kukuruzni put bio je jedini put iz Vukovara i u Vukovar za vrijeme okupacije i predstavljao je jedinu rutu za razmjenu humanitarne pomoći, ranjenika i oružja. Andro prepričava zasluge njegovoga trojca koji je tijekom cijeloga rata neprekidno vozio kroz kukuruzni put opskrbljujući Vukovar i pomažući njegovim stanovnicima i borcima. Andro se prisjeća kako su još na početku rata na svome kamionu postavili zastavu crvenog križa no kako bi ubrzo, prilikom svakog prolaska kroz kukuruze, zastava bila puna rupa od metaka i gelera. Taj prolazak s „glavom u torbi“ bila je za protagoniste svakodnevna pojava, a epizoda obiluje anegdotama i pričama o doživljajima naših junaka na tih par kilometara neasfaltiranog makadama koji se nazivao „putem spasa“. Posebno je interesantna arhivska snimka prolaska kroz kukuruzni put. Snimka u gotovo neprekinutom kontinuitetu prati naše protagoniste najprije u vožnji kroz Bogdanovce, pa kratku stanku na putu za kukuruze i naposljetku sam prolazak kroz kukuruzni put. Čitavo vrijeme snimke, Andro živopisno komentira i objašnjava kameri svaki dio puta te opisuje što se na kojem dijelu puta događalo, tko je izgubio glavu ili je za dlaku ostao čitav. U jednom trenutku, vozilo se nalazi na čistini, izloženo neprijateljskoj vatri, vozilo juri u najvećoj brzini po kvrgavoj kaldrmi i za dlaku izbjegava uništenje. Snimak završava dolaskom u Lužac i kratkom stankom u njemu, gdje naši protagonisti susreću suborce od kojih su neki i protagonisti iduće epizode. Jedan od važnih sugovornika epizode je i legendarni Vjeko Čuljak koji je gotovo samostalno organizirao obranu Vinkovaca a i jedan je od junaka obrane crte Kukuruzni put-Bogdanovci. Čuljak prepričava brojne zgode i anegdote od kojih su najzanimljivije one o pomoći mladom, neiskusnom i uplašenom branitelju da opali osom na tek ili pak ona u kojoj prepričava kako je usred polja s
U ovoj epizodi gledatelji će imati prilike iz prve ruke čuti priču čovjeka koji je preživio sve strahote zarobljavanja nakon pada Vukovara, za dlaku izbjegavši streljanje na ovčari i smrt od četničke ruke. Karlović svoju priču počinje padom Vukovara koji je dočekao sakrivši se u vukovarsku bolnicu. Nakon ulaska vojske, on biva deportiran autobusom na Velepromet gdje prolazi torture sa ostalim zarobljenicima- tuku ga u špaliru, oduzimaju mu isprave i novac i ostavljaju na milost i nemilost četnika i dobrovoljaca koji u hangarima Veleprometa premlaćuju i ubijaju ranjenike i zarobljene. Igrom sretnog slučaja, vojnik JNA po nadimku Štuka spašava ga od sigurne smrti iz hangara nakon što mu Karlović spominje zajedničkog poznanika iz Rume. Karlović se dalje prisjeća prebacivanja u dio logora u kojem su bile žene i djeca kao i izvjesnog vojnika Dede zaduženog za popisivanje i trasport zarobljenika na sigurno koji se zauzimao za njega i još par njemu sličnih koji su našli spas u tome dijelu logora. Uz sve napore Dede da spasi Karlovića i ostale od četnika odlučnih da eliminiraju Karlovićevu grupu ili ih makar vrate u glavni dio logora, on ipak ponovno završava u Veleprometovoj zloglasnoj „stolariji“ i tu kreće najveća muka i golgota Vilima Karlovića. Karlović se prisjeća mučnih odvođenja, masakriranja i ubijanja u stolariji. Svi zarobljenici sjedili su u tim malenim prostorijama stolarije a četnici bi dolazili i nožem probirali koga će izvoditi van. Karlović u mučnim detaljima opisuje stradavanje suboraca u čemu se kao najstrašnija izdvaja priča o maloljetnom dječaku koji je u pokušaju da spasi brata odabranog za egzekuciju sam odabran na mjesto svoga brata, te nedugo nakon zvjerski mučen i pogubljen na očigled sviju zarobljenika. Karlović zatim prepričava kako ga je skupina četnika probrala iz gomile u alatnici i odvela iz Veleprometa u neku staru kuću u naumu da se tamo na njemu najprije iživljavaju, a naposljetku ga i ubiju. Nakon kraće vožnje autom, dovode g
Jedan od važnih sugovornika epizode Priljevo je ratnik Samuraj koji je sa svojim vodom Šumara bio po cijelom vukovarskom bojištu. Tihomir Lada uz pomoć interaktivne snimke i karte Vukovara na monitoru opisuje svoj ratni put. Najzanimljivije su anegdote o borbama oko silosa, kao i sukobljavanje s ukopanim tenkovima koji su predstavljali naročito bolan i težak problem za obranu grada. Lada spominje i već poznati caffe bar London oko kojeg su se vodile žestoke borbe. Lada je tu i ranjen i to prilikom pokušaja gađanja neprijateljskog transportera koji je raketa iz ose tek okrznula odbivši se od krošnje drveta, i tu je Lada zaradio metak u ruku od pješadije koja je stala nadirati iz načetoga transportera i počela neumoljivo pucati.
U epizodi "Commerce" skupina Tigrova na autentičnoj lokaciji u Vukovaru stoji kraj ceste i prisjeća se ratnih dana, zajedničkih akcija, diverzija, izvlačenja ranjenika, kao i onih kojih nažalost više nema. Glavni akteri i sugovornici su poznati zagrebački panker i ratnik Zlodi, Alf i Soldo koji se prisjećaju dana rane mladosti koja je ostala obilježena ratom i stradanjima, ali i neraskidivim ratnim prijateljstvom. Jedna od važnijih i dojmljivijih priča je ona o neprijateljskom "tamiću" koji je zahvaljujući našim snagama kraj aerodroma zaglavio u minskome polju, naletio na minu i bio uništen, a zadatak mu je bio prenijeti gomilu oružja iz kasarne kojim se neprijateljska sila trebala služiti.
Pretposljednja epizoda serijala, predaja Mitnice, bazira se ponajviše na arhivskim snimkama predaje civila i ono malo preostale vojske vojsci JNA. Uplakani ljudi, žene i djeca u nepreglednim kolonama koračaju u nepoznato, a neprijateljski ih vojnici tek sporadično i depersonalizirano promatraju i usmjeravaju prema autobusima. U epizodi se pojavljuje zapovjednik obrane Mitnice Komšić, koji opisuje kako je izgledala obrana Mitnice. Taj je dio grada izuzetno dugo odolijevao napadima i branio se svim silama do posljednjeg daha. Branitelji Mitnice uspjeli su čak srušiti i avione neprijateljske JNA, no na kraju su ostali bez municije i protuoklopnih sredstava i nisu se više čime imali boriti.
Posljednja epizoda serijala, predaja Mitnice bazira se ponajviše na arhivskim snimkama predaje civila i ono malo preostale vojske vojsci JNA. Uplakani ljudi, žene i djeca u nepreglednim kolonama koračaju u nepoznato, a neprijateljski ih vojnici tek sporadično i depersonalizirano promatraju i usmjeravaju prema autobusima. Neke od tih snimaka već su ušle u hrvatsku povijest, kao primjerice snimka uplakane djevojčice obučene u sivi kaput u krupnome planu. U epizodi se pojavljuje zapovjednik obrane Mitnice Komšić, koji opisuje kako je izgledala obrana Mitnice. Taj je dio grada izuzetno dugo odolijevao napadima i branio se svim silama do posljednjeg daha. Branitelji Mitnice uspjeli su čak srušiti i avione neprijateljske JNA, no na kraju su ostali bez municije i protuoklopnih sredstava i nisu se više čime imali boriti. Pregovore oko predaje Mitnice vodio je Komšić u obližnjoj kolibi u suradnji sa zapovjednikom Karaulom i nakon toga uslijedila je predaja. Još jednom u arhivskoj snimci vidi se sva bijeda i tuga ljudi koji se predaju. Razdvajaju se Srbi od ne-Srba, žene i djeca od muškaraca. Neki su muškarci pred zidom s rukama na leđima, nervozni rezervisti spremno su na oružju kao da još uvijek strepe od braniteljskih ruku. Muškarci su poput sardina nagurani u autobuse, novi pristižu i bivaju razoružani od strane JNA. Novopristigli branitelji odlažu oružje koje odloženo uz cestu odaje svu tajnu hrvatske obrane- ratnici su Vukovar branili lovačkim puškama, starim lovačkim oružjem i pokojom zarobljenom zoljom. Vukovar je branila hrabrost i vjera u ispravno djelovanje, u svjetlu budućnost i bolje sutra. Ovim kadrovima završava serijal.