Epizodu otvaraju humanitarci Andro, Lasta i Krizmanić koji opisuju položaj i važnost kukuruznog puta za obranu Vukovara. Kukuruzni put bio je jedini put iz Vukovara i u Vukovar za vrijeme okupacije i predstavljao je jedinu rutu za razmjenu humanitarne pomoći, ranjenika i oružja. Andro prepričava zasluge njegovoga trojca koji je tijekom cijeloga rata neprekidno vozio kroz kukuruzni put opskrbljujući Vukovar i pomažući njegovim stanovnicima i borcima. Andro se prisjeća kako su još na početku rata na svome kamionu postavili zastavu crvenog križa no kako bi ubrzo, prilikom svakog prolaska kroz kukuruze, zastava bila puna rupa od metaka i gelera. Taj prolazak s „glavom u torbi“ bila je za protagoniste svakodnevna pojava, a epizoda obiluje anegdotama i pričama o doživljajima naših junaka na tih par kilometara neasfaltiranog makadama koji se nazivao „putem spasa“. Posebno je interesantna arhivska snimka prolaska kroz kukuruzni put. Snimka u gotovo neprekinutom kontinuitetu prati naše protagoniste najprije u vožnji kroz Bogdanovce, pa kratku stanku na putu za kukuruze i naposljetku sam prolazak kroz kukuruzni put. Čitavo vrijeme snimke, Andro živopisno komentira i objašnjava kameri svaki dio puta te opisuje što se na kojem dijelu puta događalo, tko je izgubio glavu ili je za dlaku ostao čitav. U jednom trenutku, vozilo se nalazi na čistini, izloženo neprijateljskoj vatri, vozilo juri u najvećoj brzini po kvrgavoj kaldrmi i za dlaku izbjegava uništenje. Snimak završava dolaskom u Lužac i kratkom stankom u njemu, gdje naši protagonisti susreću suborce od kojih su neki i protagonisti iduće epizode. Jedan od važnih sugovornika epizode je i legendarni Vjeko Čuljak koji je gotovo samostalno organizirao obranu Vinkovaca a i jedan je od junaka obrane crte Kukuruzni put-Bogdanovci. Čuljak prepričava brojne zgode i anegdote od kojih su najzanimljivije one o pomoći mladom, neiskusnom i uplašenom branitelju da opali osom na tek ili pak ona u kojoj prepričava kako je usred polja s