Za suše i gladi koja hara umire i don Pavle što Kikaša uvjeri da u prošnju ne vrijedi više ići bogobojaznom molitvom, već kletvom i prijetnjama, jer milosti i onako nema. Imenujući Matana-Potrku svojim dostojnim nasljednikom Kikaš i ne sluti sudbinu koja će zateći njegove dvore.
