U prvoj epizodi treće sezone bavimo se jednom od osnovnih postavki socijalističke Jugoslavije – federativnošću. Ideja zajedništva materijalizirala se i kroz arhitekturu najvišeg simboličkog značaja. Ta je arhitektura danas izgubila prvotni smisao, no ne i svoju kulturnu važnost. Što se danas događa s prostorima koji su nekada predstavljali zajedništvo doznajemo na putu od Beograda preko Sarajeva do Belgije.
Brojna poduzeća iz socijalističke Jugoslavije svoje mjesto na globalnom tržištu pronalaze u kontekstu pozicije «trećeg puta» i Pokreta nesvrstanih. Grade se kompleksi koji odražavaju tehničku, znanstvenu, kulturnu pa i političku povezanost zemlje. S promjenom geopolitičke situacije i političkog sistema ti prostori gube svoje međunarodno značenje. U drugoj epizodi Betonskih spavača bavimo se ambicoznom globalnom arhitekturom koja je prisiljena naći svoju novu lokalnu ulogu.
Treća epizoda bavi se poslijeratnom modernizacijom i industrijalizacijom na primjeru jednog grada. Zenica u središtu Bosne i Hercegovine utjelovljuje taj pothvat u kojem je arhitektura igrala važnu ulogu. Izrasla oko željezare, u Zenici su ostvarene modernističke vizije planskog usklađivanja urbanizacije, prirode i industrije. Industrija je podupirala razvoj javnih sadržaja, no bila je i izvor ekoloških izazova. Istražit ćemo kako su grad i industrija nekoć živjeli u simbiozi te što je od toga ostalo danas kada su te veze prekinute.
Posljednja epizoda treće sezone bavi se spomenicima i zgradama koje su obilježavale borbu protiv fašizma. Što se danas, u vremenu društvene polarizacije, može učiniti s memorijalnim prostorima i spomeničkom baštinom antifašizma? Mogu li ambiciozno projektirana mjesta političke edukacije i drugih rituala socijalističkog sustava zadržati izvornu zamisao zagovaranja progresivnih vrijednosti ili im se uloga svodii na filmske kulise, prodaju ili rušenje? Treba li antifašizam svoje prostore i danas?