Najhladnija i najsjevernija pješčana pustinja na svijetu. Golema pustoš koja se proteže južnim dijelom Mongolije i sjeverom Kine. Ovo je pustinja u takozvanoj kišnoj sjeni koju stvara gorski lanac Himalaja na čijim se vrhovima zadržavaju kišni oblaci. Ovi polupustinjski i stepski predjeli domovina su jednog od najvećih osvajača u povijesti čovječanstva, Džingis Kana. Mongolska riječ gobi znači pustara ili pustoš. Gobi je ipak prije polupustinja nego klasična pustinja kakvu obično zamišljamo. Slikovite pješčane dine zauzimaju tek 3% Gobija, a ostatak tla je kamenit, suh i siromašan životom. Ovo je peta po površini pustinja svijeta, ali po razlikama temperatura najekstremnija. Ovdje temperature variraju od -40 do +50 Celzijevih stupnjeva.
Tko uđe, neće više izaći. Tako lokalni narodi nazivaju jedno od najnegostoljubivijih područja svijeta, pustinju Takla Makan. Pješčane dine ovdje mogu doseći visinu do 300 metara. Tijekom najvećeg dijela godine vjetar kovitla pijesak i stalno mijenja lice ove pustinje. Pustinja Takla Makan omeđena je velikim gorskim lancima Karakoruma i Tien Shana, a proteže se više od 1500 kilometara u dužinu i 600 kilometara u širinu. Prelazak ove pustinje iz smjera sjevera prema jugu ili obrnuto donedavno je bio moguć samo uz pomoć iskusnih vodića i karavana s devama. Rubom najneprohodnije azijske pustinje nekoć je postojala jedna od navažnijih prometnica između istoka i zapada, Kine i Europe - Put svile. Put svile danas ima još samo romantično i turističko značenje, a putovanja "tragom Marka Pola" privlače sve veći broj turista.
Gotovo cijeli Arapski poluotok je pustinja, a njezin najnegostoljubiviji dio nazivaju Al-Khali, "Prazni prostor", čija je površina oko 50.000 četvornih kilometara. To je najveće područje kontinuiranog pijeska u svijetu i jedno od najsušnijih područja na Zemlji. Uglavnom je bilo nenaseljeno i neistraženo, sve do 1948. godine, kada su otkrivena neka od najvećih svjetskih naftnih polja. Od tada se lice pustinje počelo mijenjati. Na njezinu rubu kao da iz pijeska niću suvremeni gradovi čija se vizura stalno mijenja, jer goleme dizalice dominiraju horizontom. Za snimanja ove serije u Dubaiju je bilo 20 posto svih svjetskih kranova.
Kamene goleti, tornjevi, mese, kaktusi, pijesak i isušena slana jezera. To su velika pusta područja u kišnoj sjeni gorskih lanaca Stjenjaka i Sierre. U pustinjama Velikog bazena, Mojave, Chihuhuane i Sonore padne manje od 25 centimetara kiše na godinu. Ali posljednjih se godina većina ovih pustinja navodnjavanjem pretvara u obradive površine, a samo su neki predjeli zaštićeni kategorijama nacionalnih ili državnih parkova. Prije kolonizacije Amerike ove su polupustinjske predjele poznavali samo Indijanci. Zato je doseljenicima svako putovanje na zapad bilo svojevrsna pustolovina. Danas se Divlji zapad teško može tako zvati jer prave divljine gotovo i nema. Ono malo što je i ostalo izvan dometa suvremenih prometnica pretvoreno je u prirodne rezervate kojima u posljednje vrijeme upravljaju potomci ratobornih Indijanaca. Ovi su krajevi, prije više od stotinu godina, potaknuli maštu pisca vestern-romana Zanea Greya te kasnijih slikara, fotografa i filmskih redatelja.